Miloš Roćenović

Slikanje je dio mog života gotovo koliko i moje sjećanje na njega. Od najranijih dana imao sam potrebu da crtam, posmatram i zamišljam svijet kroz sliku. Tokom više od dvadeset godina rada nastale su hiljade crteža i slika, kroz koje sam postepeno razvijao sopstveni odnos prema figuri, svjetlosti, prostoru i vizuelnom pripovijedanju.

Formalno obrazovanje stekao sam u Srednjoj likovnoj školi „Petar Lubarda“, a gotovo deceniju proveo sam radeći u oblasti konceptualnog dizajna. To iskustvo mi je omogućilo da sliku posmatram ne samo kao prikaz, već kao cjelovit vizuelni svijet — sa atmosferom, karakterom i pričom.

Painting is poetry which is seen rather than heard.

— Leonardo da Vinči

Danas se ponovo u potpunosti posvećujem slikarstvu. Najviše me privlači figurativna umjetnost i mogućnost da kroz sliku sačuvam nešto što je prolazno: nečiji pogled, prisustvo, odnos, uspomenu ili određeni trenutak u vremenu.

Posebno mi je značajno kada slika postane dio nečijeg doma. Umjetničko djelo tada prestaje da bude samo predmet na zidu. Ono može čuvati uspomenu, predstavljati voljenu osobu, podsjećati na određeno vrijeme ili jednostavno unijeti karakter i toplinu u prostor. Upravo ta veza između umjetnosti, čovjeka i prostora predstavlja jedan od razloga zbog kojih stvaram.

Vjerujem da dobro djelo ne treba samo da ispuni zid. Treba da mu pripada, i da s vremenom dobija još veće značenje.

Kako teče narudžbina →